Istra 2021 - 60 godina ponosa, tuge, strasti i neizvjesnosti

Diijamantni pir kluba i navijača "zeleno-žutih" 

Slavlje igrača i navijača nakon izborenog ostanka u 1.HNL 2018. godine


    
Premda nogomet u Puli datira i znatno ranije od godine u imenu istarskog prvoligaša, 1961. zapamćena je kao godina formiranja prve ozbiljnije pulske nogometne priče gdje su se u jednu momčad spojili najbolji igrači klubova NK Uljanika i NK Pule s ciljem ulaska u viši rang natjecanja tadašnje SFRJ. Iako je novonastala NK Istra, predvođena legendarnim Aldom Drosinom, osigurala plasman u Drugu saveznu ligu Jugoslavije (što je bilo veliko postignuće s obzirom na pozamašan broj klubova u ondašnjoj državi) i usprkos velikoj i neumornoj podršci navijača klub nije financijski mogao pratiti zahtjeve savezne lige te je ispao iz nje već iduće godine. Pokazao se to, nažalost, kao jedan od najvećih problema opstanka profesionalnog sporta u Puli sve do danas. 

    Mogao bih u daljnjem tekstu pokušati prepričati povijest pulskog nogometa do današnjih dana nakon što sam pročitao nekoliko članaka i pogledao premijerno prikazani dokumentarni serijal o Istri 1961, ali bi to u konačnici bila, u najboljem slučaju, solidna reprezentacija vremena kojima nažalost (ili srećom?) nisam svjedočio. Pokušat ću radije ispričati svoje početke navijačkog odrastanja. 

    Moja prva sjećanja vezana uz pulski nogomet datiraju iz 2011. godine kada sam, iz sada već zaboravljenog razloga, uzeo u ruke Glas Istre i odmah se zaljubio u sportsku sekciju spomenutih novina. Glavna je priča tih dana bila otvorenje obnovljenog gradskog stadiona (nazvanog Aldo Drosina prema ranije spomenutoj pulskoj legendi) povodom kojega je bila organizirana prijateljska utakmica reprezentacija Hrvatske i Češke. Iz sadašnje perspektive prilično neočekivano javila se u meni želja za odlaskom na tu utakmicu, ali kada je tata vidio ogroman red za karte samo je odmahnuo rukom i prilično hladno dobacio kako će biti još drugih utakmica u budućnosti... Međutim, dobri stari Glas Istre imao je nagradnu igru čija je nagrada bila ulaznica za utakmicu otvorenja stadiona, a među desetoricom dobitnika pronašlo se i moje ime te sam tako prvi puta osjetio pravu navijačku atmosferu uživo!

Petr Čech promatra rupu u mreži nakon primljenog gola (Hrvatska - Češka 4:2), 2011.

Istru 1961 sam doduše počeo pratiti tek četiri godine kasnije kada se (gle iznenađenja) uslijed grčevite borbe za ostanak na Drosini igrala važna utakmica između "zeleno-žutih" i gostiju iz Zadra predvođenih starim liscem Ivanom Krstanovićem pa su ulaznice bile svega 1 Kn kako bi što više ljudi podržalo svoje nogometaše u važnoj utakmici. Mislim da je u konačnici završilo miroljubivih 0:0, ali se i dalje sjećam kako je Krstanović svojim provokacijama na terenu uspio izazvati nimalo miroljubive komentare penzića na tribinama, a ja sam pritom naučio neke nove, kreativne prostote. Nakon toga sam sve više pratio Istru, a samim time i češće odlazio na utakmice i bio svjedokom brojnim neobičnim, većinom frustrirajućim događajima. Od pobjede nad Hajdukom 4:1 nakon dolaska novih vlasnika i stvaranja "Organizacije" (koja je propala prije nego je i nastala) jedanaestaeraca za ostanak u 1.HNL protiv Šibenika, 6. mjesta i jed(i)ne mirne sezone sve do nevjerojatne 2017./2018. Nakon bijega Glovera u SAD krajem 2017. Istra 1961 je ostala sama, bez novaca i bez budućnosti. Nakon što je Nike napravio prilično dobre dresove za tu sezonu oni su uskoro zamijenjeni crnim gostujućim dresovima koji su jednini bili preostali u skladištu, hlače pojedinih igrača su bile su oblijepljene izolir-trakom kako bi se sakrio krivi broj na njima... Tadašnji je trener Darko Raić-Sudar igračima pomagao plaćati stanarinu, a sami su igrači igrali besplatno, za sebe i ono malo što je od kluba tada ostalo. Nikad manje nisam vjerovao u ostanak (dobro, izuzev ove netom završene sezone), ali sada mogu reći da i nikad nisam više uživao gledajući iskrenu strast i borbu igrača na onoj oranici od travnjaka koja je tada bila na Drosini. Nisu igrali dobro, nisu bili uigrani i znali su izgubiti s velikom razlikom, ali nikad nisu odustajali, imali su karakter i na kraju su čudesno odigrali dodatne kvalifikacije protiv ambicioznog i kvalitetnog Varaždina 2018. i posljedično izborili novi ostanak i spas u vidu dolaska Španjolaca iz Vitorije-Gasteiz. Netko će reći kako se rezultatski stvari nisu poboljšale od dolaska Baska što je neupitna činjenica, ali mi od njihova dolaska raspravljamo o tome zašto je toliko stranaca u klubu, je li Blagojević već prestar da bude nositelj veznog reda i zašto je, pobogu, Hara otišao na pripreme u Alaves, a ne pričamo hoće li igrači uopće ići na gostovanje u Osijek i hoće li se dobiti licenca za iduću sezonu. Klub može ispasti u drugu ligu i dalje funkcionirati, imati podršku i uz malo boljeg rada opet se vratiti u elitni rang, dok je prije koju godinu ispadanje značilo stečaj i efektivno gašenje kluba.

Goran Roce zabija za 3:1 protiv Varaždina (Oprezan čitatelj će primijetiti izolir-traku na njegovim hlačama), 2018.
 Razumijem navijače koji rigaju vatru na sportskog direktora jer ovaj klub može i zaslužuje bolje, ali upravo zbog nedavne prošlosti i raznih stresova trebamo cijeniti činjenicu da pulski klub napokon ima nekakvu perspektivu. Kako je povijest pokazala Istra se uvijek mučila sa svojom egzistencijom i nikada nije bila klub koji se borio za najveća dostignuća, ali sada barem nema više strepnje hoće li klub doživjeti sljedeći dan. Također, Istra je imala podršku svojih navijača kako nekad tako i danas u meni i ostalim "luđacima" i premda duboko u sebi stremimo ka boljim uspjesima sretni smo s onim što klub dosnosi u vidu osjećaja pripadnosti i zajedništva. Kada netko toliko neumorno i bespoštedno navija za klub koji ti zauzvrat ne donosi trofeje, slavu velikih pobjeda i medijsku pozornost mislim da je to primjer čiste, naivne i iskrene navijačke ljubavi. One koja već 60 godina živi u neraskidivoj vezi Istre 1961 i njezinih navijača.


Šok i nevjerica nakon autogola Gojkovića (Istra - Cibalia 0:1), 2017.




Član Demona pada s ograde na teren nakon gola Ofosua (Istra - Rudeš 2:1), 2017.


Aldo Drosina, razni igrači Istre 1961 unatrag deset godina te grbovi kluba/ova kroz godine

Izvori slika: HNTV Youtube kanal, Regional Express, 24 Sata, Glas Istre

Primjedbe