1.HNL - osvrt
Nezahvalno je pokušati pisati objektivan sportski tekst o klubu prema kojem osoba gaji posebne osjećaje. Ipak, eto, okuražio sam se pisati ovaj svojevrstan pozdravni tekst, oproštaj od jedne ere, a također i načina razmišljanja jer Istra 1961 je zatvorila jedan ciklus.
Bio je to 2. lipnja 2018. godine. Varaždin. Uzvratna utakmica dodatnih kvalifikacija za popunu 1.HNL između domaćina Varaždina i Istre 1961. "Zeleno-žuti" su ostvarili pobjedu od 3:1 u Puli, no Varaždin je bio blizu 1.HNL nakon što su na domaćem terenu tog sparnog sunčanog dana poveli preko Drožđeka u 55. minuti. Zgrablić je potom dobio crveni karton, a vratar Istre, Ćorić, krajnjim je naporom obranio nezgodan udarac veterana Jerteca u samom smiraju susreta. Istra je preživjela kvalifikacije i tako ostala u najjačem rangu hrvatskog nogometa čime je ispunila uvjet grupacije Baskonia-Alaves koja je pristala kupiti klub ukoliko on ostane u 1HNL. Val optimizma proširio se Pulom, novi su vlasnici uložili preko 11 milijuna eura(!) samo u sanaciju dugova prošlih vlasnika, osovili su na noge omladinski pogon te je Istra 1961 napokon organizacijski počela djelovati kao ozbiljan profesionalni klub. Ipak, ono što je najvidljivije i što navijače najviše zanima jest kompetentnost glavne momčadi kluba. Istra je u u dvije kompletirane sezone pod španjolskom palicom osvojila dvaput istih 25 bodova, 2 boda manje od ekipe koja je igrala u potpunom rasulu i krvavo izborila ostanak u Varaždinu. U tom je periodu klupska uprava izmijenila sedmoricu trenera, preko 80 igrača i 4 sportska direktora...
I evo nas u veljači 2021. godine, Istra je izgubila jako važnu utakmicu u Šibeniku i, premda je gotovo još pola prvenstva pred njima, situacija je gotovo bezizlazna. Igrački kadar je kvalitativno deficitaran, trener Budicin je pred odlaskom, svi smo umorni od tragičnih promašaja pred suparničkim golom i komičnih grešaka pred vlastitim golom. Postoje igrači koji kvalitetom zavrjeđuju igrati u 1.HNL no oni se nalaze u manjini i to je nedovoljno kako bi klub mirno plovio bespućima prve lige.
Nakon svega navedenog i dalje tvrdim kako imamo razloga biti i ostati - umjereno optimistični. Klub nije ni približno u situaciji iz 2018. gdje je ispadanje doslovce značilo gašenje kluba, danas je Istra 1961 financijski stabilna. Drosina nikad nije izgledala bolje, klub je nedavno i zaradio 2 milijuna eura na prodaji kadeta Žikovića u RB Salzburg, a napokon se riješio državni spor oko Marsovog polja gdje se gotovo već cijelo desetljeće priča o gradnji velikog kampa. Jasno da su prihodi u 2.HNL manji, jasno da to dovodi u pitanje daljnje poslovanje Španjolaca čiji matični klub Alaves također vodi tešku borbu za ostanak u LaLigi baš na njihovu 100. obljetnicu osnutka. No, uz zadržavanje financijske stabilnosti, čišćenjem kadra i punjenjem samopouzdanja kroz možebitno nizanje pobjeda među ipak osjetno slabijom konkurencijom nego je ona u 1.HNL Istra 1961 može iskoristiti drugoligaško čistilište kao nužan proces u novom rastu i obnovi koja bi se temeljila na zdravim, logičnim i smislenim odlukama na sportskom planu. Kroz tu prizmu ispadanje djeluje gotovo kao poželjna solucija jer grčevito izboren ostanak te ponavljanje iste priče i sljedeće sezone niti jedan navijač Istre više ne želi gledati. Netko će se ispravno zapitati "Ali tko garantira da će oni i u drugoligaškom društvu uopće početi donositi ispravne odluke?" na što objektivno nemam smislen odgovor već jedino gajim nadu, koja je jedina preostala, kako će Španjolci shvatiti koliko je ironično bilo postavljati uvjete pred kupnjom kluba da on mora ostati u 1.HNL dok će Istra 1961 vrlo izgledno upravo pod njihovom upravom doživjeti konačan pad.
Nakon 11 godina stalnih turbulencija i u situaciji gdje ispadanje konačno ne znači kraj postojanja kluba, ovo je prilika za početak novog ciklusa gdje klub iz pepela svojih grešaka može poput Feniksa opet ponosno poletjeti.
Izvori slika: https://www.facebook.com/NKIstra1961Pula/photos
Primjedbe
Objavi komentar