Jedna drugačija generacija

 

Istra 1961 ima najbolji ulazak u sezonu unazad nekoliko godina, no hoće li uspjeti preživjeti u jednoj od najzahtjevnijih izdanja Prve HNL?

U tijeku je bio proljetni dio sezone 2017./2018., ono što se više nije moglo nazivati klubom već isključivo nepokolebljivom zajednicom tvrdoglavih sportaša objedinjenih pod grbom posrnulog pulskog prvoligaša gostovalo je na splitskom Poljudu. Hajduku je trebao trijumf kako bi sramežljivi san o naslovu prvaka i dalje nastavio živjeti, dok su "zeleno-žuti" vapili za bilo kakvim pozitivnim rezultatom koji bi njima pak ostavio nadu kako ima smisla volonterski napucavati gumenu sferu po blatnjavim hrvatskim travnjacima. I kako to obično biva kada se potpuni autsajder nađe u neočekivanom vodstvu pred kraj utakmice Istra je trpjela nebrojene napade Splićana, a potom je prvo primila gol za izjednačenje da bi naposljetku kapitulirala u 95. minuti pogotkom hajdučkog vratara upisavši jedan od najgorih poraza ikada zapravo. O načinu na koji je ta nevjerojatna grupa pulskih nogometaša u konačnici spasila prvoligaški život i trasirala put ka (egzistencijalno) mirnijim vremenima već sam pisao, ali od sindroma "sudačke nadoknade" nogometaši Istre od tada se nisu znali izliječiti.

Od 2018. godine "zeleno-žuti" su u čak DESET navrata primili gol koji je izravno utjecao na njihovo bodovno stanje. Mijenjali su se igrači, treneri i osoblje, ali gubitnički mentalitet, prosipanje bodova i legendarno 9. mjesto poretka bili su sveprisutna konstanta. U tom kontekstu ova sezona djeluje drugačije. Jedini je Livaja Puljanima zabio u smiraju utakmice (88. minuta) postavivši konačnih 2:2 dok je s druge strane Istrin Alžirac, Monsef Bakrar, čak i zabio u sudačkoj nadoknadi donijevši Puljanima veliko slavlje nad Osijekom. Zabio je potom Ante Erceg gol iz slobodnog udarca (prvi takav gol Istre 1961 još od travnja 2015.) na gostovanju kod Gorice, također u sudačkoj nadoknadi, čime je Istra već tada ostvarila dvostruko više pobjeda u gostima u odnosu na prošlu sezonu (prošla sezona: 1 pobjeda).

Trener García nastavio je kontinuitet rada iz prošle sezone i razvoja specifičnog stila igre s obzirom na profil momčadi

 Međutim, osim ovih zanimljivih trivijalnosti proizašlih iz limitiranog uzorka ova momčad iz drugih, objektivnijih, razloga budi blagi optimizam kod prosječnog traumatiziranog pulskog navijača. Dolazak Saše Bjelanovića na mjesto sportskog direktora za posljedicu je imao veliku selekciju igrača gdje se klub napokon zahvalio nekolicini nedoraslih igrača, a na njihova mjesta su dovedeni provjereni igrači (Erceg, Petković, Kadušić) upotpunjeni s mlađim potencijalima (Petrusenko, Cáseres, Boultam, Bakrar...) gdje su zadržane i mlade Pulske nade (Perković, Lisica, Rovis). Kadar je prilično dobro kvantitativno balansiran, a s obzirom na rigorozne mjere štednje vlasnika iz Baskonije Bjelanović je odlično nadopunio momčad kvalitativnim prinovama. Trener García nastavio je kontinuitet rada iz prošle sezone i razvoja specifičnog stila igre s obzirom na profil momčadi i to se manifestira u prilično organiziranim napadačkim akcijama i prisutnim automatizmima. Činjenica da igrači napokon više ne vješaju bijelu zastavicu na autobus nakon što se nađu s "krive strane" Učke (trenutno imaju čak više skupljenih bodova u gostima nego na Drosini) govori u prilog tezi se ove godine okupila jedna nova, drugačija momčad. 

Gonzalo García

Uvjeren sam da bi bilo koja momčad Istre 1961 unazad osam sezona bila uvjerljivo posljednja u konkurenciji ovogodišnjih HNL klubova. Ne mislim nužno kako je liga toliko napredovala, ali se konkurencija u donjem dijelu ljestvice opasno pojačala, (Slaven Belupo, a posebice Varaždin imaju čak i bolje rezultate od Istre trenutno), a standardnim akterima u borbi za prvoligaški život pridružila su se i dva sasvim neočekivana gosta - neprepoznatljiva Rijeka i kaotična Gorica. Sezona je duga i nepredvidljiva, za razliku od financijski inferiornijih kolega, Mišković i Črnko, vlasnici Rijeke i Gorice, mogu si priuštiti kvalitativnu nadogradnju svojih momčadi i posljedični bijeg iz borbe za ostanak dok družba hrvatskih nogometnih liliputanaca, među kojima se Istra 1961 neupitno nalazi, mora naporno raditi i pametno kupovati kako bi si maksimizirala šanse za ostanak.

 Europske pozicije, uslijed slabijih rezultata svih jačih klubova, nikada nisu bile bliže

Optimizam je svakako prisutan, nakon dugo vremena mogu reći kako je (na sve frekventnije intervale) užitak gledati lepršavu igru šarolike grupe pulskih nogometaša među kojima izgleda da vlada i prilično dobra atmosfera (zarazna energija omalenog Zambijca - Princa Mumbe). Ne usudim se garantirati, čak ni sada, nakon četvrtine prvenstva i trenutnog 6. mjesta, kako je pred Istrom mirna sezona, dapače, pred klubom vrlo lako moguća vječno ponavljajuća borba za ostanak (što me podsjetilo na radnju iz kultnog filma "Groundhog Day" Billa Murryja). Istovremeno, prilično kontradiktorno, europske pozicije uslijed slabijih rezultata svih jačih klubova izuzev Dinama, nikada nisu bile bliže i nakon godina patnje, grča i jada, "zeleno-žuti" imaju priliku, uz puno sreće, izostanka ozljeda i financijske pomoći iz Baskonije, ostvariti povijesni klupski rezultat. 

Saša Bjelanović

U ovako neizvjesnoj ligi, a posebice poznavajući prevrtljivost Istre apsolutno je izvan pameti nadati se nečemu poput plasmana među top 4 kluba u ligi, ali kako sam se svih prethodnih godina nadao nekoj mirnoj sezoni i sredini ljestvice, a oni bi standardno završili pretposljednji, sada možda barem izbjegnu tu 9. poziciju.

Samo nek' probaju završiti zadnji...

 

Slike preuzete sa: nkistra.com, www.sportske.jutarnji.hr, novilist.hr